Godišnjica Mature
Nije lako razumjeti ono što se dogodilo. Ako bacim pogled u lijevo, vidim mirno i opušteno Sabinino lice obasjano ranojutarnjim suncem i to je za mene čudo. No idem ispočetka.
Godinama, točnije dvadeset pet godina se nismo vidjeli. Prije nekoliko mjeseci rečeno mi je da nekoliko mojih nekadašnjih školskih kolega želi organizirati dvadesetpetu godišnjicu mature.
To mi je izgledalo kao nemoguća misija, pogotovo s djevojkama koje su se možda udale promijenile prezime i tko zna kamo odselile. Uglavnom neke nisu mogli pronaći, neki nisu mogli doći jer su bili predaleko ili nisu imali vremena, tako da nas neće biti previše i nisam htio uopće znati tko će i koliko će nas biti, ostavio sam da mi to bude iznenađenje.
Naposljetku je došla očekivana večer, koja je probudila moju znatiželju. Spremio sam se, uredno obukao i namirišao. Kako restoran u kojem smo se trebali sresti nije bio predaleko odlučio sam prošetati, neću imati problema s parkiranjem, moći ću popiti malo više i nakom tričetvrt sata laganog hoda stigao sam.
Na moje iznenađenje, nekoliko mojih bivših kolega već je stiglo i srdačno smo se pozdravili. Neke od njih znao sam ponekad viđati u proteklim godinama, dok neke nisam vidio od zadnjeg dana škole. Nisu se puno promijenili, odmah sam ih prepoznao, sjetio se imena, svega. Nekoliko riječi i činilo se da je vrijeme stalo.
Gotovo svi su izgledali kao nekad, samo četvrt stoljeća stariji. Naravno, prva pitanja su bila unaprijed programirana i standardna. Što radiš, jesi li oženjen, imaš li djecu i sve što smo željeli znati o jedni o drugima. O tome se moglo nadugo i naširoko pričati kojim putevima se svatko od nas kretao i gdje smo završili.
Preostalo je još malo vremena do večere i svi ostali koji su potvrdili dolazak su došli, a došla je i Suzana. Dobro se sjećam koliko sam ju volio, koliko sam joj se divio. Bila je posebna, privlačila me i htio sam biti u njenoj blizini, samo nikad ništa od toga, tu i tamo pokoja rečenica i ništa više.
Potajno sam je promatrao u učionici, obožavao je, ali me ona nije primjećivala, činilo mi se da ju privlače stariji dečki. Nisam imao šanse s njom tim više što sam uz sve, bio i sramežljiv, ona je za mene bila biće iz nekog drugog svijeta, bila je dio mojih snova u kojima bih ju doveo k sebi i maštao što bih sve zajedno s njom radio.
Dok nam je prilazila, promatrao sam ju, njen graciozni hod, prekrasnu figuru. Sve je na njoj bilo takvo da je privlačila zadivljene poglede, pozornost. Bila je svjesna te karizme i bio sam siguran da je uživala dok su ju proždirali očima i divili joj se. Ponosna i uzdignute glave, došla je do nas i srdačno se pozdravila, uz poljubac u obraz, pozdravila sa svakim od nas. Među zadnjima je došla do mene i nasmiješila mi se.
„Tako mi je drago što te vidim M. , dugo nisam čula nešto o tebi“, Rekla je i bio sam polaskan što unatoč svemu nije zaboravila moje ime. Prije no što sam joj uspio odgovoriti, nagnula se naprijed i neizbježan poljubac sletio je na moj obraz. Osjetio sam njen nenametljiv i privlačan miris, koji joj je u potpunosti odgovarao. 
Duboko je udahnula i dok se odmicala od mene, pogledala me ravno u oči i rekla mi „Dobro mirišeš! „, osjećao sam se polaskanim. Koristio sam taj miris samo u posebnim prilikama, obično kad sam izlazio jesti. „Hvala, i ti! “ prešlo je preko mojih usana, ništa više. Okrenula se prema drugima i moj susret s njom bio je gotov. Nisam očekivao da ću ju kasnije zabavljati.
Hrana nije bila ništa posebno, ali dobro. Čavrljali smo dok smo popili nekoliko pića, uživajući u uspomenama koje su navirale. U međuvremenu sam počesto škicao prema Suzani, koja je živahno razgovarala s drugim djevojkama iz našeg razreda.
Restoran u kojem smo večerali radio je samo dvadesettri sata i odlučili smo nastaviti druženje u pabu iza ugla. Nekoliko naših je otišlo doma, ali čvrsta jezgra koja je ostala željela da večer još potraje u pub iza ugla. Bio je to lijepo i toplo uređen lokal s visokim standardima. Ovdje imamo stol za sve nas. Na moje iznenađenje, Suzana je sjela pokraj mene.
Okrenula se prema meni i rekla „Čovječe, nismo se tako dugo vidjeli, što si radio i čime se danas baviš? “ Bilo je to standardno pitanje koje sam te večeri čuo desetak puta. Unatoč svemu, bilo mi je zadovoljstvo sve ispočetka. Izgledala je iskreno zainteresirana, pozorno slušala, pijuckajući čašu vina. Kad sam završio kratki esej o svom životu, ona se nasmiješila i kimnula. “ Zvuči zanimljivo, ne bih ni pomislila „, Rekla je i upitno je pogledala.
„Zašto ne? “ upitno sam ju pogledao “ Nekada si bio vrlo povučen i stidljiv, netko s kim se nisi mogao zbližiti, izgleda da si se promijenio na bolje “ Dobiti kompliment od nje bilo je nešto najljepše što mi se moglo tu večer dogoditi. „Ni danas se baš nisam jako promijenio, ne volim se isticati i više volim promatrati iz pozadine“ dodao sam.
„Što sada ti radiš? “ pokušao sam pozornost sa sebe skrenuti na nju. Zanimalo me čim se bavi i nisamčuo što je ranije pričala. Zaskočila me i zbunila pitanjem “ Kao što već cijelu večer činiš? „. „Molim? “ upitao sam, “ne razumijem pitanje“, Tada je rekla “ nisam mogla ne primijetiti da me cijelu večer snimaš. Mi žene to primijetimo! “
„Gledao sam i druge „pokušao sam se obraniti. „ Da jesi, ali druge si gledao otvoreno, a mene potajno, iz kuta očiju, kako ne bih primijetila.“
Nisam se mogao izvući, skužila me nije bilo druge nego priznati. „Uhvaćen! „, Rekao sam i nasmiješio se Suzani, koja me pogledala vedrim pogledom. „Cijelu sam se večer pitala zašto to radiš, nikad me prije nisi gledao, čak si skretao pogled kad bih ja tebe pogledala.“
Nisam to shvaćao, uvijek sam pretpostavljao da joj nisam zanimljiv. “Uvijek sam se pitala da li ti se sviđam. Zapravo, meni si uvijek bio sladak, nevini dječak, zgodan, stidljiv ali si imao nešto u sebi, s vremenom sam se predala jer sam bila preglupa da ti priđem“ Sad sam ja bio zapanjen, nisam mogao vjerovati u ono što je izgovorila. „Mislio sam da ti ne bih bio zanimljiv, dečki za kojima si se ogledavala bili su stariji, jači, bolje su izgledali“ Suzana se nasmijala, pogledala me svojim sjajnim očima.
“To si pomislio? Stvarno ? U to vrijeme to je bila neka vrsta natjecanja između nas djevojaka, koje bi kojega mogla dobiti, što nije značilo da smo ih doista željeli, naprotiv, nisam ih jako voljela, bili su puni sebe, napuhani da se svijet okreće oko njih. Moj muž je bio čovjek poput tebe, inteligentan, netko tko je znao što želi, bio je poput tebe, siva eminencija u pozadini, čovjek na kojega sam se mogla osloniti, osjetiti se sigurnom u njegovoj blizini. Nažalost većumro je pred puno godina i od tada mi se nijedan nije našao na putu koji bi pobudio iste osjećaje kao on“.
„Žao mi je“, Iskreno sam rekao i nasmiješila mi se. “ Bilo je to davno, i u jednom sam trenutku odustala od traganja za novim muškarcem, pustit ću da on nađe mene.“
„I ništa još nije naišlo ? „, Upitao sam znatiželjno i Suzana me pogledala ravno u oči. „Da, je, ipak! “ “To je lijepo, adam se da ste sretni zajedno ”, rekao sam i primijetio nešto čudno u njenim očima. „Ne mogu ti reći, on još nema pojma o tome“ Sad sam ja iznenadio. “ Jel on poznati glumac kojeg ne možeš imati ili je oženjen pa nije slobodan? “
Odmahnula je glavom:“Ništa od toga, komplicirano je s jedne strane i prilično jednostavno s druge strane! “
„Ne razumijem, pa ako nađem nekoga zanimljivog, ja bih mu , da sam na tvom mjestu prišao, obratio mu se, možda i on osjeća isto, i to je onda stvarno lako i jednostavno.“
Sabine je lagano kimnula i htjela nešt reći kad su se ostali počeli pozdravljati i odlaziti, bilo im je dosta, jer su se ili prepili ili ih je svladao umor i na moje iznenađenje Suzana i ja smo ostali sami. Ona nije pokazivala znakove želje da ode i naručila je još jedno piće, pitala je hoću li i ja. Jasno da sam prihvatio, ljepše mi je biti s njom u društvu nego doma, gdje me ionako nitko ne čeka, sam u krevetu.
„Gdje smo stali? „, upitala me iznenada, kao da je izgubila nit. „Da sam na tvom mjestu, pobrinuo ne bih čekao, pristupio bih mu, jer često stvari ne dolaze same od sebe, osim ako sami nešto ne poduzmemo“ Samo je kimnula i na moje veliko iznenađenje nagnula se prema i nježno me i lagano poljubila u usta. „Misliš tako nešto? „, šapnula mi je u uho, što sam zbog buke u pabu jedva razumio.
Srce mi je počelo kucat sto na sat. Odmah sam shvatio što je time mislila, a kad se odmaknula od mene, gledajući i me i dalje, bio sam šokiran, istina pozitivno, no nisam mogao vjerovati da se to događa, ostao sam bez riječi.
“Jel ti se svidjelo? “ – šapnula mi je i samo sam kimnuo glavom. Blago se nasmiješila i naljutilo nas je što nam je baš tada konobarica donijela piće na taci i prekinula čaroban trenutak. Spustila ju je na stol i upitala imamo li još kakvu želju. „Molim vas, račun“, odgovorila je Suzana ne mičući pogled s mene, ali dovoljno glasno da konobarica može čuti. Odmah je otišla i na trenutak smo ostali šuteći sjediti.
Nešto je napeto bilo u zraku između nas. Srce mi je divlje kucalo, usta su se osušila. „Bilo je divno! “ nekako sam prokrljao i široki osmjeh joj je obasjao lice. „To me usrećuje, što misliš o tome, da to detaljnije probamo na nekom drugom mjestu, kod tebe ili kod mene?“
Pitanje koje mi je neka žena postavila prvi put u životu. Koliko dugo sam to čekao i sada se dogodilo. Ispred mene je bila žena mog života, moja nedosanjana ljiubav i želja i upravo mi je ona postavila to pitanje. Moj san se ostvario. Kad je konobarica došla, platio sam im ostavio joj poveću napojnicu. Zajedno smo izašli iz paba, ušli u taksi, sjedili otraga držeći se bez riječi za ruke, svaki sa svojim mislima, sve izvan nas bilo je nebitno.
Kad smo stigli k meni, ušli u kuću i kad su se vrata zalupila iza nas to kao da je bio signal i Suzana se okrenula prema meni, zagrlili smo se, usne su se susrele, sjedinile se u drugi sočni , nježni poljubac. Jezici su se isprepletali u ustima, spajali i okretali se, ispitujući se međusobno. Svukli smo kapute i dok sam ju vodio prema spavaćoj sobi bio sam kao u transu, osjećao sam se kao da to prvi puta radim.
Svlačili smo jedno drugo, jedva čekajući da se vidimo, nismo žurili, nismo pričali, uživali smo u trenutku, imali smo sve vrijeme svijeta. Komad po komad odjeća je padao s nas i uskoro smo napokon stajalo goli ja nasuprot nje. Gledajući preplavio me val vrućine, tresao sam se od uzbuđenja. Oboje smo bili uzbuđeni. Moj kurac je bio dignut i tvrd kao rijetko kad, činio mi se većim nego inače, izgledao je kao da će izletiti iz svoje kože. Trznuo se kad sam primijetio da ga Suzana gleda.
„Napravi me ženom, svojom ženom, učinimo to kao da nam je to prvi put, želim da bude kao da si ti taj s kojim sam prvi put, želim izbaciti loše sjećanje iz mog mozga, prebrisati ga! “ Pružila mi je ruku i ja sam je uzeo. Odvela do kreveta, pustila me i legla ispružena na deku, široko raširenih nogu savijenih koljena. Mogao sam jasno vidjeti njezinu obrijanu mačkicu, lagano otvorenu, natečenu i mokru. Prizor koji me je gotovo izludio.
U meni je gorjela velika vatra koja me grijala, ne ostavljajući mi drugog izbora nego prepustiti se ovom iskušenje. Gledajući ljepotu njenog međunožja uspuzao sam na krevet i za nekoliko sekundi bio sam iznad nje spreman da uđem u nju. Pogledao sam ju u lice, uhvatio njezine širom otvorene oči, koje su me osvijetlile.
Oboje smo se stisnuli dok se moj trbuh spuštao na njen i dok sam naslonio svoj glavić između njenih stidnih usana. Tu sam zastao na trenutak, naslonio se i nježno je ljubio. “ Zatvorimo oči, zamislimo se kao nekad, želim te doživjeti kao dječaka kakav si bio. “ Ona mi je šaptala na uho i ja sam joj to potvrdio. „Da, uživajmo, ti si moja djevojka iz snova, ona koju sam najviše želio u životu! “
Oboje smo zatvorili oči i čim se u mojoj mašti pojavila Suzanina slika kao mlade djevojke gurnuo sam lagano svoj kurac i razmičući njenine usmine u njenu vlažnu, toplu nutrinu. Zastenjala je, obavila me svojim nogama ne samo da me uhvati, već me privuče i jače pritisne na sebe i da ga primi što dublje. I rukama me navlačila na sebe kako bi imali što jači i potpuniji kontakt.
Naslonio sam se na laktove gurajući ga duboko u nju dok se naši trbusi ne spoje, pa se ponovo razdvoje dok ga malo izvlačim da bih ga ponovo jače i dublje gurnuo u nju. Tako je lijepo klizio u nju, bili su stvoreni jedno za drugo, njena rupica je bila idealna za mog macana.
Čvrsto me stiskala nogama i rukama i navlačila na sebe, sve brže i jače sam prodirao u nju, jecala je, stenjala, uzdisala, ljubila me. dok sam se kretao u njoj, prepao sam se, na trenutak, da ne svršim prebrzo, prebacio sam misli u prošlost, na neke slike iz moje mladosti, kao pokušaj da mi skrene pažnju i odgodi svršavanje. 
Suzana je ispod mene vrtila guzom, podizala ju gore-dolje, nabijajući se donjim dijelov svoga trbuha na mene, čulo se samo stenjanje, jecanje, uzdisanje, udaranje njene kože u moju kožu, trbuh u trbuh. spustila je noge s mene, ja sam jebao nju, ali je i ona dolazila meni u susret, osjećao sam unutrašnjost njene pičke oko moga kurca, uzbuđenje njeno i moje, imao sam osjećaj da mi je kurac tvrd ko kamen.
Počeo sam ubrzavati i pojačavati udare u nju, slušao njezino stenjanje, kao pomahnitala se počela tresti i mrdati ispod mene, “ jebi me, jebi me, napuni me, hoću osjetiti tvoju strast i požudu, vrelinu tvoje sperme u meni, daj, daj, trpaj me, nastavi, ide mi, idem, jeeee“, svršavala je. Osjećajući da sam i ja blizu ponovno me je obuhvatila nogana i nabijala na sebe.
Ubadao sam ju ko lud, guslao po njoj iz sve snage, osjećao sam se kao maratonac u finišu utrke, osjetio sam vrelinu moje sperme koja je iz dubine mojih jaja u neopisivom osjećaju užitka šiknula kroz moj tvrdi, uzbuđeni, mokri i masni kurac šiknula u njenu nutrinu i zalijevala ju mojom požudom. Još sam ga par puta ugurao i izvukao iz nje, dok se i zadnja kap nije iscijedila iz njega. Srušio sam se pored nje. Ubrzano smo disali, hvatali dah.
“Divno si me jebao, jako sam te osjetila u sebi, prenio si na mene svu svoju strast i požudu, hvala ti“. Pogledala me i vragolasto se nasmiješila i dodala “ vjerujem da se nisi potpuno ispucao, ima još noći i dana pred nama, puno izgubljenih godina moramo nadoknaditi“
