Ispovijest Čovjeka Koji Je Jebao Svoju Mamu
Ova priča vodi nas u kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada sam radio za erotski magazin. Urednik je od mene tražio da napravim kratak intervju sa osobom koja je imala incest iskustvo. Naravno, nije to bila naredba već onako – ukoliko je moguće, dobro bi bilo… Željan dokazivanja bacio sam se u potragu. Iako sam imao zaista širok krug prijatelja i poznanika svih vrsta i staleža nije bilo moguće pronaći nekog tko bi se usudio pričati o tome. Možete zamisliti kako je to bilo prije u doba kad nije bilo interneta, foruma, chatova…ali i sloboda izražavanja je bila na manjem nivou. Naravno, incest se je u prošlosti događao i više nego sada ali prolazili su mjeseci a ja još nisam imao priču. Cijelo to vrijeme sam dosta istraživao o toj temi i došao sam do podatka da se incest najviše događa i zabačenim ruralnim predjelima gdje naprimjer u obitelji u kojoj nema majke, otac pojebe kćerku ili gdje žive sami mama udovica i sin srednjih koji nije oženjen pa u trenutku slabosti nategne svoju mamu a ona naravno to mora kriti, ili pak slučaj kad se brat i sestra malo poigraju u tinejdžerskim danima. Ali tko bi se usudio pričati o tome? Stoga sam bio mišljenja da bi o tome možda mogla progovoriti neka gospođa koja je u mladim danima imala takvo iskustvo sa svojim ocem. I bio sam na dobrom putu ali kad sam već imao dogovoren sastanak sa jednom gospođom, ona se u zadnji trenutak predomislila i nije htjela pričati o tome unatoč mojim obećanjima da će sve ostati diskretno.
Jedan petak navečer sjedio sam u kafiću sa svojim prijateljem i nakon nekoliko piva požalio sam mu se u vezi famoznog intervjua.
Bojan: -”Ha ha, bio je sa mnom u vojsci jedan Makedonac koji se hvalio da je jebao staru”.
Ja: -”Jel možda imaš njegov broj?”
Bojan: -”Stvarno ne znam, ali moguće da imam jer smo svi iz voda razmjenjivali brojeve. Imam pun notes brojeva.”
Ja: -”Bi ti se dalo pogledati?”
Bojan: -”Nema problema, pogledat ću.”
Sutradan popodne gledao sam utakmicu zavaljen na trosjedu, kad je zazvonio telefon.
Bojan: -”Hej Bojan je.”
Ja: -” Hej.”
Bojan: -”Evo našao sam od ovog.”
Ja: -”E super. Šta misliš da mi daš broj ili možda da ga ti nazoveš i objasniš mu.”
Bojan: -”A nije baš da mi se nešto s njim priča ali nazvat ću ga.”
Ja: -”Super frende,zahvalan sam ti.”
Bojan: -”Onda večeras se vidimo?”
Ja: -”Naravno”
Navečer smo se našli na istom mjestu.
Bojan: -”Evo sve je sređeno, bio je tako sretan što sam ga nazvao, da je pristao bez razmišljanja.”
Ja: -”E svaka ti čast.”
Bojan: -”Evo ti broj pa mu samo javi dan prije da se dogovorite da ćete se naći.”
Te večeri popili smo prilično što i nije neka novost. Ali ovog puta sam imao razlog.
Ponedjeljak sam odmah išao pohvaliti se uredniku i umjesto na njegovo oduševljenje dobio sam odgovor: -”Pa kud baš u Skopje, zar nisi mogao naći nešto bliže? Znaš koliko to košta?”
Ja: -”A neš ti troška vlak i neki jeftini hotel.”
Odgovorio mi je: -”Ma kakav sad hotel, pa u vlaku možeš spavat!”
Baš sam bio razočaran. Samo sam kratko odgovorio: -”Ok,meni je svejedno. Nije ovo bila moja ideja nego vaša.”
Sutradan sam ipak bio na vlaku za Skopje u kojem se naravno nije dalo spavati ali čak su mi uspjeli pronaći sobu. Naravno da nisam očekivao hotel sa četiri ili pet zvjezdica tako da nisam iznenadio kad sam tražeći adresu došao u restoran koji je na katu iznajmljivao nekoliko kreveta. Vjerojatno predviđenih za one koji se prežderu i napiju pa ne mogu doma.
Bio je dogovor da će Trajče nakon posla doći po mene. Nakon 3 sata popodne spustio sam se u restoran i čekao na šanku. Čim se na vratima pojavio muškarac u starijim dvadesetim godinama, u trapericama i trenirci, znao sam da je to Trajče. Bio je to visok dobro građen momak, tamne kose i velikih brkova. Mislio sam da ćemo pričati ili u restoranu ili u sobi ali Trajče je predložio da idemo van, sjednemo na klupu, pijemo pivo i gledamo Vardar dok pričamo. Tako je i bilo. Kupio sam 4 boce Skopskog piva i sjeli smo na klupu. Najprije sam mu objasnio da će naš razgovor biti potpuno diskretan i uključio sam diktafon. Bilo je to prvi puta da koristim diktafon ako se tako može nazvati ta kutija u koju se gurala kazeta.
Trajče baš nije bio rječit a niti poznavanje Hrvatskog jezika nije mu bilo baš najbolje tako da se naš razgovor sveo na moja dugačka pitanje i njegove kratke odgovore. Postavljao sam mu stotine pitanja, sve do najsitnijih detalja tako da su dvije kazete bile ispunjene materijalom za priču. Nakon razgovora otišli smo na još koju pivu i sljedeći dan sam se vratio u Zagreb.
Sastavio sam priču i dao uredniku. Naravno da nije bili mjesta da se objavi u cijelosti pa ju je on dobrano skratio i izvukao samo najvažnije dijelove. Promijenio je imena i mjesta, radnju premjestio u Sloveniju i priča je bila objavljena na pola stranice. Pošto čuvam sve stare brojeve, ponovno čitajući priču, gotovo da se mogu sjetiti svakog detalja razgovora sa Trajčetom i tako nastaje ovo re-izdanje priče iz prošlosti.
Na jugu, sada Sjeverne Makedonije na samoj granici sa Grčkom živjela je obitelj Trajkovski. Selo je imalo tada nekih 500 stanovnika ali većina je živjela u kućama raštrkanih oko centra sela kilometrima. U selu je bila trgovina, gostiona, područna škola, ambulanta i društveni dom a autobus je prometovao nekoliko puta dnevno. Osim domaćih ljudi u selu se moglo sresti jedino vojnike sa obližnje karaule. Obitelj Trajkovski je živjela 4 kilometra dalje od sela. Tipičan planinski seoski život obilježio je ovu obitelj. Glava obitelji Goce Trajkovski radio je kao drvosječa u lokalnoj šumariji. S obzirom na njihov način života, njegova primanja bila su dovoljna da obitelj živi normalno kao i ostali. Sa završena 4 razreda osnovne škole Goce ionako nije htio drugačiji život. Elena Trajkovska je također bila tipična seljanka. Vrlo vrijedna i radišna žena koja vuče podrijetlo iz Grčke, iz okolice Soluna čija je obitelj davno pobjegla na sjever jer nisu kao Egejski Makedonci htjeli biti asimilirani u Grke pa su radije postali tada Jugoslavenski Makedonci.
Goce i Elena su unatoč tome što su živjeli na izoliranom mjestu ipak bili vrlo društveni. Goce je redovito bio u selu, posjećivali su prijatelje i rođake i redovito bi dolazili na lokalne zabave i razne manifestacije. Mali Trajče je nakon 4 razreda područne škole završio osnovnu školu u 10 kilometara udaljenom selu a onda je otac Goce odlučio da je bolje da ga smjesti u Skopje u đački dom gdje je upisao srednju građevinsku školu za zidara, nego da svakodnevno putuje autobusima koji bi u zimskom mjesecima često otkazivali linije prema njihovom selu.
Razlog što je Trajče bio jedinac nije mi točno mogao reći. Jedino znamo da je Elena jednom imala spontani pobačaj i dugo je bila u bolnici. Nakon toga više nije mogla zanjeti.
Prva godina u Skopju za Trajčeta nije bila laka. Osim prilagodbe na gradski život, on nikad neće zaboraviti kad je dobio telegram da se vrati kući jer je otac nastradao na poslu. Gocu je prikliještilo stablo i nije mu bilo spasa. Htio ne htio, Trajče je prije vremena morao postati muškarac. Inače bi dolazio kući samo za praznike a sad je i vikendima dolazio kući jer je previše posla bilo na Eleni. S vremenom mu se svidio gradski život i odlazio je kući samo kad je morao a najteže mu je padalo provoditi ljetne praznike doma ali tada je na selu bilo najviše posla.
Trajče je u trećem srednje probao pičku. Bila je to cura također iz doma, godinu dana starija od njega. Vjerojatno su svi iz tog đačkog doma imali prvo iskustvo s njom. Osim tko nije pitao. Do kraja školovanja imao je Trajče još nekoliko puta sex ali nije bio sa curom u vezi.
Čim je položio maturu već je znao kojim firmama se treba javiti za posao i svugdje su mu rekli da može odmah početi raditi sezonski a nakon što završi vojsku primiti će ga u radni odnos. Nije mu to to odgovaralo jer je ljeti bilo puno posla kod kuće i htio je odmoriti dok čeka poziv za vojsku.
Ljeti je tamo jako vruće a cijeli dan i Trajče i njegova mama Elena provedu radeći. Košnja, sijeno, stoka, drva, popravci, okopavanje… sve to rade zajedno. Trajče je gol u kratkom hlačama. Njegovom tamnoputom tijelu ne smeta sunce a Elena je stalno u gumenim čizmama, onom klasičnom seoskom crnom suknjom i dugom crnom majicom. Od smrti supruga stalno nosi crninu.
Trajče: -”Pa dobro ženo kako možeš biti ovako obučena po ovoj vrućini, sva si zakuhala. Obuci kratku majicu da ti koža vidi malo sunca jebote.”
Elena: -”Ma daj, šta bi ljudi rekli.”
Trajče: -”Eh ljudi, nema ljudi u krugu 5 kilometara.”
Elena je zaista bila tradicionalna i konzervativna i nije se ništa moglo. Imala je 42 godine ali kad bi je čovjek vidio ovako odjevenu i tako konzervativnog razmišljanja rekao bi da ima 60. Međutim unutar takve odjeće bilo je nešto sasvim drugačije. Elena je živjela zdravo, zdravo se hranila, puno radila i puno spavala. Nije čitala novine niti gledala televiziju. Nije ju zanimao vanjski svijet. Od smrti muža rijetko kuda ide. Posjete je samo najbliži rođaci. Spavala bi od rano navečer do 6 ujutro svaki dan uz obavezan popodnevni odmor od sat vremena. Tako da je njeno tijelo bilo zaista očuvano, međutim teško je bilo uopće primijetiti njene noge i veliku guzu kad je odjevena u široku tradicionalnu suknju sa crnim gumenim čizmama na nogama. Njena crna duga kosa kao da i ne postoji kad stalno ima svezanu maramu oko glave. U kratkom rukavima nije bila već godinama tako da se nije moglo niti naslutiti da je zapravo jako dobro građena i bujna.
Dok je Trajčetovo polugolo razvijeno tijelo bilo potpuno znojno i odbijalo pržeće zrake sunca, Elena je zadržavala svu toplinu u sebi ispod tamne odjeće. Čak joj je i suknja bila mokra. Njegov mozak je prvi puta registrirao njegovu majku kao ženu kad su jedno popodne napravili kratku pauzu koju je Elena iskoristila da okopa korov oko voćke i pritom kopala okrenuta guzicom prema njemu. Pošto je bila sva mokra, kruta suknja se je malo opustila i priljubila uz tijelo pa je Trajče čudom zurio u njenu guzu jer je nikad nije vidio takvu niti ikad pomišljao da gleda maminu guzu. Ipak nije se dogodilo tada ništa seksualnoga u njegovoj glavi.
Prva situacija koje je pobudila nekakve misli koje se reflektiraju na kurac u tako mladog momka, bila je kad su jedno rano jutro dok je još trava bila mokra odlučili ići prečicom do njihovog djela šume i morali prijeći desetak metara strmog uspona. Elena je hodala ispred i kad je već došla skoro do vrha, poskliznula se i gravitacija je uradila svoje pa je Elena odsklizala desetak metara unatrag. Trenje je zaustavilo njenu seosku suknju ali tijelo je klizalo prema dolje pa je njena suknja ostala u predjelu trbuha a noge gole dok su guzu pokrivale starinske ženske gaćice. Iako se je radilo o njegovoj mami, Trajče je postao uzbuđen vidjevši taj prizor. Nije da se napalio na svoju mamu na način da je zamišljao seks s njom ili tako nešto, nego je jednostavno postao uzbuđen onako generalno.
Od tada je svaki dan sve više mislio na sex, mislio je ove cure iz Skopja, zamišljao ih. Cijeli dan dok se on i mama radili, njemu je u glavi bila samo jebačina a navečer kad bi legao izdrkao bi svoj kurac u staru čarapu sakrivenu ispod kreveta.
Trajče bi se dodatno napalio svaki puta kad bi radili ili u polju ili u šumi, kad bi se Elena udaljila tridesetak metara i išla piškiti iza stabla a zatim mu je postala navika da se izdrka kad god bi imao priliku biti sam a u džepu je imao slike golih cura.
Jedno jutro Trajče se začudo probudio prije Elene. Skuhao je kavu i zapalio Partner. Elena se probudila i nije joj bilo niti na kraj pameti da je Trajče već budan pa je, odjevena samo u onim starinskim gaćicama protrčala do wc-a. Nije primijetila da njezin sin sjedi u kuhinji ali on je zato primijetio u tih nepunih tri sekunde da mu je mama zapravo rasna pička. Odmah je otišao u sobu i gledao gole žene na slikama i drkao. Od tog trenutka počeo je zamišljati svoju mamu na način na koji se to ne bi smjelo. Prolazili su dani i on je koristio svaki trenutak da na njoj nađe nešto što bi ga palilo i onda se izdrkao zamišljajući je.
Ljetni radovi kod kuće su se bližili kraju a Trajče je postao sve nervozniji. Poziv za vojsku nikako da dođe a već mu je postalo dosadno toliko dugo biti doma. Otišao bi on redovito u selo, imao je prijatelje ali selu nije bilo baš puno cura a Trajče je za vrijeme boravka u Skopju jako zavolio pičku.
Bio je 24. Kolovoza 1986. Izuzetno sparan dan. Sunce je tuklo ispod oblaka a Trajče i njegova mama su otišli u šumu pokupiti grane koje su ostale od sječe. Došli su do onog uspona na kojem se prije nekih mjesec dana Elena poskliznula i svojem sinu nesvjesno dala da znanja da ima dobre noge i pokazala mu gaćice. Ovog puta je on išao korak ispred nje i kad je došao do vrha s jednom rukom se uhvatio za granu obližnjeg drveta a drugu ruku pružio mami. Trajče je precijenio i čvrstoću grane i svoju stabilnost. Grana je pukla a oni se oboje srušili i otkotrljali na dno. Elenina suknja opet je završila iznad struka i to je bio dovoljan poticaj da Trajče zaskoči svoju majku. Legao je na nju svom težinom. Ona se izmicala i govorila mu: -”Ma daj šta radiš!”
Međutim Trajče je odlučio i više nije bilo povratka. Iako se je opirala on je bio snažan i lako ju je savladao. Uspio je jednom rukom držati obje njene ruke i pokušavao skinuti njene gaćice ali to baš nije bilo lako jer se stalno izmicala, sve dok ih na kraju nije potrgao a Elena ostala pod njim gole dlakave pičke.
„Nemoj, pusti me, netko će vidjeti.” – Elena ga je pokušavala odgovoriti od njegove zamisli ali nije uspjela. Trajče je prstima napipao maminu pičku i onda odmah grubo zabio kurac u nju. Elena je glasno zastenjala: -”Aaaah.”
Kako i ne bi kad joj nakon toliko vremena bez seksa nabije kurac na tako grub način. Nekoliko sekundi ga je držao tako do kraja nabijenog u njoj a onda ga malo izvadio pa opet nabio do kraja a mama je opet glasno zastenjala. Opet ga je tako držao u njoj par sekundi a onda ga opet izvadio i opet snažno nabio do kraja, a ona je opet zastenjala: -”Aaaah.”
Kad je to ponovio još jednom osjetio je da njezina pička postaje sve toplija i vlažnija. Elena je širila noge a Trajče ju je počeo jebati. Njegova majka je dahtala i stenjala a on ju je samo nemilosrdno jebao. U nekoliko navrata mu je došlo da svrši ali jebanje mame je bilo tako dobro da nije želio završiti nego bi samo stao na trenutak i onda ponovno počeo.
Trajče je rekao da ju je tako jebao nekih 10-15 minuta što je za mladog momka izvrsno. Htio je i još ali zvukovi koje je Elena počela ispuštati jako su ga napalili tako da je morao svršiti. Tada ju je počeo jebati svom snagom i puniti spermom maminu pičku.
Ostao je u njoj sve dok se oboje nisu smirili a onda je legao na leđa kraj nje. Niti ona niti on nisu ništa pričali. U šumi je vladala potpuna tišina a čuo se tek pjev poneke ptice i zvuk motorne pile iz daljine. Sparina i seks učinili su ih oboje mokrim. Trava se je lijepila za njihova mokra tijela samo napadi raznih insekata na njihovo tijelo natjerali su ih da ustanu. Trajče je navukao svoje hlače a Elena je uzela u ruku potrgane gaćice i shvatila da ih neće moći obući pa ih je bacila. Trajče se je bojao njene reakcije ali ona se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Kao da su upravo popili kavu a ne se jebali.
Ostatak dana protekao je normalno kao i sljedeći dani. Trajče je očekivao da će ona nešto reći po tom pitanju ali nije. Više nije imao hrabrost ponoviti isto dok ne čuje od nje barem nešto. Njezino ignoriranje ovog slučaja zapravo je stavilo njega u poziciju da bi sljedeći pokušaj mogao značiti sve ili ništa. Trajče ipak nije bio kockar. Ipak je razmišljao o tome da je pojebe još jednom ali ga je u tome spriječio telegram koje bio toliko željeni poziv za vojsku.
Trajče je nakon vojske dobio posao i živio je u Skopju. Posjećivao bi mamu kad god bilo moguće. Više nikad nije došlo do jebanja niti se ikad spominjao taj događaj. Jednostavno – kao da se to nikad nije dogodilo.
Više od svega volio bih da sam imao priliku razgovarati sa Elenom i čuti njezinu verziju svega ovoga
Trebao si ju jebati svaki dan barem jednom nebi joj picu potrošio
Ija bi svoju svaki dan al nez kako
Neko da mi da savet da pokusam