Izgubljena karta
Lagana maglica je prostrla svoj tepih po uskoj i vijugavoj cesti koja je vodila prema Štefekovoj kleti. Bila je sredina rujna, vrijeme berbe grožđa, a ja sam nastavio svoju opreznu vožnju po zagorskim serpentinama pokušavajući u glavi dozvati kartu koju mi je sinoć nacrtao Štefek, na papirnom ubrusu, u našem bircu – za šankom…opet nas je prevarilo, te sam noćas, u naletu štucavice uzrokovane prekomjernom količinom piva, tu vrijednu kartu iskoristio kako bih obrisao lice i ruke nakon mukotrpnog pokušavanja da se riješim te iste, gore navedene štucavice.
U glavi mi je odzvanjalo ime sela, bio je neki ….evec, ševec, samo ja nikako nisam mogao pogoditi o kojem je točno „evcu, ševcu“ bilo riječ. Utonuo sam u misli, pomalo mamuran i još uvijek pospan, i u času kad sam posegnuo za mobitelom, pred mene je izletjela krava – prava pravcata krava, i samo čudo i brzina svjetlosti kojom sam stao na kočnicu je spriječila sveopću tragediju koja je mogla završiti pogubno i za prednji kraj moje nove fabie i za kravu, na način da je pretvori u gomilu hamburgera.
Par sekundi nakon krave, na cestu je izletjela žena, vjerojatno vlasnica, ludo mašući rukama i prijeteći mi. Stao sam u stranu i izašao, a vani me dočekao njen tornado u kojem su prednjačile psovke vezane za moju širu i dalju rodbinu, slijedeći svece i ostale. Teško sam uzdahnuo, jer mi je u glavi i dalje pomalo bubnjalo, pa sam je pitao u čemu je problem? Ja sam živ, auto je čitav, krava na mjestu…
Zastala je, podbočila se i nakosila glavu, te me upitala – A od kud ti jesi?…- pa iz Zagreba, kaj vas to briga – odbrusih pomalo grubo. – Sam si to i mogla misliti, sam se bedak z metropole vozi sto na sat. ‘Em ste mi mogli kravu vubiti, i kaj bum onda, bedna … Suzdržavao sam se da je ne opalim, a ona je probrbljala nešto u bradu i krenula prema svojoj kravi, koja je u tom trenutku bila najsmirenija.
U tom času mi je bilo malo i žao moje nesmotrenosti te sam prišao ženi i pokušao se ispričati. Kada sam se približio, za oko su mi zapela dva vragolasta zelena oka i nekoliko pramenova crvene, rudlave kose koja je izvirivala ispod marame. Ona mi se sramežljivo nasmijala, i tada sam shvatio da to uopće nije baba,nego mlada žena slatkog lica i osmijeha.
Mamurluk me iznenada počeo prolaziti i odjednom sam „ožednio“ te zamolih mladu djevojku za čašu vode. Krenuh za njom prema kući koja se skrivala iza živice i nekoliko stabala.
Sjeo sam na trijem promatrajući njene skladne kretnje kada je vadila vodu iz bunara. Malo sam se promeškoljio i progutao knedlu kada se sagnula u bunar da izvuče kantu jer sam shvatio da joj suknja kraća nego što se to čini u prvi mah. Preda mnom su zabljesnule dvije bijele, punašne nožice, a rub suknje je dosezao točno do guze.
Pokušavao sam se smiriti kada mi je prilazila noseći kantu iz koje je kapala , svježa, bunarska voda. Shvatila je da je gledam kao manijak, te je još izazovnije zanjihala svoje bokove i isturila prsa.
– Kaj su gospon žedni, ili gladni, ili …? – upita me s podrugljivim osmjehom na usnama. Prišla mi je i spustila kantu na zemlju netremice me gledajući u oči. Ustao sam polako i pomalo nesigurno stavio ruku na njen struk, te je privukao bliže k sebi. Nije se opirala, samo je tiho rekla – da vi znate kak’ je teško mladoj ženi na selu, bi češće tu dolazili i udarali krave… –
Ja sam se nasmijao ohrabren njenom izjavom te je privukao k sebi. Šapnula mi je da idemo unutra, jer susjedi imaju oči posvuda. Ušli smo u malenu kućicu i na moje iznenađenje, sve je bilo uredno, mirisno i čisto.
Povela me do jednih vrata i polako ih otvorila. Preda mnom se ukazao prekrasan, starinski krevet, obučen u starinsko rublje, zategnut i bijel da ga ni u vojsci ne bi bolje pospremili.
– Ja sam Marica – reče mi na brzinu, te me gurne na postelju. Skinula je maramu, a preda mnom se prosula njena crvena kosa. Bujna i divlja, a opet tako podatna i meka. Zamišljao sam kako izgleda njeno međunožje. Da li je iste boje , je li dlakava…
U trenu se popela na krevet ispitivački me gledajući kao da čeka da ja prvi krenem. Malo sam se nakašljao, te je stisnuo k sebi i uvalio joj jezik. Opčinile su me njene meke i pune usne i već sam ih vidio na svom ukrućenom kurcu. Uskoro sam počeo istraživati njezino tijelo pokušavajući pronaći put do onih glatkih nogu, uvukavši joj ruku pod suknju. Napipao sam joj gaćice, te sam je lagano pritisnuo između nogu, i prstima prošao od jedne butine do druge.
Na moje veliko iznenađenje, ispod površine gaćica se i nije osjetila neka velika šuma, a ja sam je u čudu pogledao, na što se ona grohotom nasmije objašnjavajući mi da je 21. stoljeće došlo čak i do zagorskih sela donijevši sa sobom čuda moderne tehnike kao što su depilacija, epilacija, kreme za tabane… – smijem li te skinuti do kraja – upitah je tiho. Ona je samo trepnula, i opustila se.
Razvezao sam pojas na njenoj suknji, i nakon par sekundi nestrpljivog petljanja, suknja se našla na podu. Brzo sam joj raskopčao košulju, strgnuo potkošulju , te se ona ispred mene našla samo u gaćicama i grudnjaku. Prestao sam biti fini, zario sam glavu u njene velike grudi istovremeno joj trgajući gaćice.
Ona je zastenjala, a ja nisam mogao više izdržati, te sam joj ruku zavukao među noge, mazeći joj slatku pičkicu. Sunce je već dobrano odskočilo, tako da je soba bila puna topline i svjetlosti. Spustio sam se malo niže, da je pogledam izbliza. Moje koplje je bilo spremno još od onog trenutka na bunaru, i pomalo sam i ja osjećao bol između prepona, no pokušao sam izdržati još koju minuticu, kako bih polizao njen mali pičić koji mi se smiješio.
Raširio sam joj noge i ugledao uredno podšišanu, ružičastu mačkicu, zategnutu i sjajnu, i pomalo vlažno. Prislonio sam usne na ulaz u tu vruću spilju, te joj vrhom jezika, polako i nježno, prošao od rupice, pa do klitorisa.
Jauknula je od zadovoljstva, a ja sam zabio glavu među njene noge čvrsto je držeći za guzu.
Gutao sam je, lizao, grickao, a ona se previjala i stenjala. Želja da joj uvalim svoj ogroman i ukrućen kurac je bila neizdrživa, pa sam na brzinu zbacio ostatak odjeće sa sebe.
Ona je ležala na krevetu, raširenih nogu,podbočena na laktove, raščupane vatrene kose, rumena u licu. Gledao sam je kao božicu.
Spustio sam se na nju i pokrio njeno tijelo svojim. Ona je lagano dodirnula moj glavić, a mene su prošli trnci. Uhvatila ga je i poškaklja se s njime. Usta su mi opet bila suha. Još je malo raširila noge, a ja sam konačno uletio. Silovito, bez previše prenemaganja, ispunio sam je cijelu. Razvaljivao sam njenu malu, ružičastu pičkicu i uživao sam u svakom ubodu.
Ona je ječala ispod mene, izvijajući se i miješajući, no želio sam je toliko jako, da sam je pritiskao sve više, ne ostavljajući joj previše prostora za manevar.
Uhvatio sam je za obje ruke postavivši ih iznad njene glave, tako da nije mogla mrdnuti. Krevet je počeo škripiti, a naše stenjanje je bilo sve glasnije. Osjetio sam da uživa ispod mene, iako mi se ponekad činilo da su njeni krici mješavina zadovoljstva i boli.
Ljubio sam je po vratu, po ustima, mrsio joj kosu, a ona se trgala ispod moje težine pokušavajući doći do daha. Ubrzali smo još malo, a ja sam osjećao kako me stežu mišići njene vagine. Ispod mene se probudila divlja i nezasitna zvijer. Njeni „ugrizi“ su bili sve jači. Počela je vrištati , a ja sam i dalje ubadao…
Njen vrhunac je trajao dovoljno dugo da shvatim kako je uistinu svršila, te sam i ja onda opustio kočnicu puneći njenu toplu nutrinu mlazom sperme, koja joj se slijevala do koljena, pa i još niže, kada je otišla u kuhinju da mi donese još jednu čašu vode…
1 thoughts on “Izgubljena karta”