Kod Ginekologa

Sandra se premještala sa guza na guz pokušavajući smanjiti nelagodu. Guzica joj se hladno lijepila za ginekološki stol. «Zašto ove bolničke košulje rade tako da ništa ne prekrivaju?», razmišljala je. «Kao da nemaju pojma, kao da nikad nisu sami bili kod doktora!»

Nervozno je bacala pogled na držače za noge. Kod ginekologa nije bila već jako dugo… Nebi ona došla ni sad, ali mama i sestra su je nagovorile, rekle su joj da je to što radi neozbiljno, obzirom da u obitelji imaju i previše slučajeva raka grlića maternice.

Morala bi se redovnije kontrolirati. Papa test otkriva takve stvari u ranom stadiju. Naravno, imale su pravo. No, doktori su u njoj stvarali nervozu. Sve u vezi tih ljudi u bijelim kutama izbacivalo ju je iz takta; znanje kojim su baratali, silne godine fakulteta, autoritativan način komunikacije, da se i ne spominje poštovanje koje u svakom društvu izaziva riječ «DOKTOR». U njihovom društvu osjećala se kao pučkoškolka koju je na razgovor pozvao direktor škole, ili curica koja pokušava odobrovoljiti ljutog oca.

Povjerila je mužu koliko ju živcira svaki kontakt sa NJIMA, ma o kojoj specijalizaciji se radilo, na što ju je i bez da podigne pogled s novina upozorio kako prije svakog šugavog pregleda nađe vrijeme za detaljno šminkanje i lickanje, pa čak i djecu vodi pedijatru odjevena u minice i jako dekoltirane majice. Morala je priznati da je tako, iako možda sama nije bila svjesna koliko je liječnici obuzimaju.

Doktor je ušao. Bila je to mala poliklinika u centru Zagreba u kojoj je radilo više specijalista, tako da ovog do sada nije zapazila. Njezin uobičajeni ginekolog bila je žena.

Rekao je, «Dobro jutro», no pritom nije gledao u nju već u njen karton, i nije zvučao kao da to iskreno misli. Djelovao je vrlo ozbiljno. Muškarac u ranim četrdesetima, Sandra je zaključila. Nikako George Clooney, ali jako zgodan, na neki profesionalan način.

«Dobro jutro, doktore! Kako ste?», trudila se zvučati veselo i ljubazno. Ovaj ju je ignorirao, «Kada ste zadnji put bili na pregledu?»
«Pa…znate, baš mi je sestra govorila da moram to češće…»
«Odavno», liječnik ju je prekinuo i dalje gledajući u papire. «Trebali bi se redovnije kontrolirat.» Činilo se da je čak bijesan. Bez i jedne daljnje riječi po tom pitanju rekao joj je da skine bolničku košulju.
«Ali… došla sam na ginekološki pregled.»
«Trebate obaviti i pregled grudiju. Skinite se.»

Sandra je napravila što joj je rečeno. Začudila se kada je osjetila da je žare obrazi. Govorila si je, «On je doktor. Od ovog živi. Za njega si samo još jedan pacijent i to je sve.»

Liječnik je započeo pregled dojki. Poželjela je da ima bujnije poprsje. «No, i dalje ih muškarci gledaju», ponosno se podsjetila. Bila je toliko nesigurna da ga nije imala snage pogledati u oči. Tek tada joj je sinulo da nije ni on nju, i to od kada je ušao u prostoriju! Možda je to zato što je naišao na nešto sumnjivo… počela ju je gristi tjeskoba. Imao je blag dodir, kao da dira tek rođenog mačića.

«Jeste našli nešto?», nervozno je pitala. «Molim vas da me ne ometate dok vas pregledavam», hladno je odvratio i nastavio dodirivati njene grudi. Način na koji je to obavljao bio je drugačiji od svih dosadšnjih liječnika, nekako nježniji. Gotovo… gotovo kao milovanje.
Prebacio se na bradavice, i tek je onda ostala zbunjena. «Što točno tražite?»
Odgovorio joj je mehaničkim glasom, «Dojili ste, zar ne?»

«Da… Ali to je bilo davno», Sandra je rekla.

«Nije zgorega ipak provjeriti», promrmljao je više za sebe. Sramila se što su joj se pod njegovim prstima bradavice ukručivale. Ipak ih je nastavio dodirivati, trljati… čak ih je lagano i vukao, no činio je to na način kao neko ko se cijeli dan bavi samo baš takvim pregledima i savršeno zna što radi, tako da Sandra nije ništa rekla.

Počeo joj je postavljati ozbiljna pitanja; «Jesu li joj bradvice osjetljive?…Uvijek ili samo ponekad?… U kojim to situacijama?…. Jel se lako ukručuju?…Jeli zakretanje potrebno da se ušilje?… A areole? Što je s njima?»

Kada je pregled grudi napokon završio osjetila je čudnu mješavinu osječaja; nalete krvi – malo silovano i uzbuđenje na jedan čudan ali ugodan način. Prije no što je stigla jasno razmisliti o ovom što se desilo čula je doktora kako naređuje, «Stavite noge na ove držeče.»

Posegnula je za košuljom kako bi se opet obukla, no zapazila je kako ju je liječnik maknuo na drugi kraj ordinacije, tako da se gola raskrečila na ginekološkom stolcu. U tom položaju uvijek se osjećala tako ranjivo i izloženo. Doktor je stao ispred nje i usmjerio snažan mlaz svjetla ravno u pičku i zatim se smjestio na malu metalnu stolicu među njenim nogama. Čula je autoritativan zvuk SNAPPP kada je navukao gumene rukavice. Mentalno se spremala da osjeti njegove prste, no on je neko vrijeme čekao.

«Zašto me samo gleda tamo dolje?», pitala se. Glava mu je bila iznenađujuče nisko. «Jeli to što osječam na pičkici njegov dah?», nastavila je razmišljati. Napokon joj je prstom rastvorio usmine. I ponovno duga pauza za koje se činilo da ne radi ništa drugo osim buljenja. Gotovo se dignula kada je naizad progovorio, «Činite se jako navlaženom. To je inače tako?»

Nije znala što da mu kaže, «Uhh… ne, mislim, ovisi, ponekad, možda… valjda…» Nije zapazila koliko joj je mokra. Užasno se stidila što ju je liječnički pregled ovlažio i što je on to primijetio i prokomentirao. «Bože, što mi je?» pitala se. Njegov gumeni prst ukliznuo je u njenu pičku.

«Koliko često imate spolne odnmose?», pitao je to kao vrlo dosadno pitanje. Da ju je muškarac to pitao u bilo kojem drugom kontekstu, ošamarila bi ga.

Ali svom doktoru moraš reči istinu. «Uh, ne znam… recimo jednom tjedno, možda svakih 10 dana.» Tako nešto nebi priznala ni najboljoj prijateljici. Stidila se činjenice da se ona i muž ne ševe češće. Kao da je zbog toga na neki čudan način manje privlačna. No sram se ubrzo pretvorio u bijes, «Moj muž je kriv za to», pomislila je. «Ja sam atraktivna, senzualna žena. On je seksualno sputan.»
Doktor je do kraja uvukao prst u njenu mokru pizdu

«Probajte mi stisnuti prst s vaginalnim mišićima.» Prvo joj nije išlo, no ubrzo je shvatila da zna kako se to radi.

«Dobro», liječnik je zaključio kao da nekog traži da stavi papir u printer. «A sada izmjenjujte stiskanje i opuštanje». Sandra je i tu naredbu ponovila nekoliko puta. Bilo je fino, ali kako ti mišići nisu napravljeni za rad brzo se zamorila. Kada je osjetio da je sve slabija ginekolog je rekao, «Ti mišići će vam ojačati s praksom, pokušajte ih napinjati nekoliko puta dnevno. Vidjet ćete da ako ih budete stezali za vrijme odnosa, da će to povečati užitak i vama i vašem suprugu.» Poslušno je kimnula. Zatim je počeo lagano kliziti po stijenkama pičkice.

«A klitoris?», pitao je. «Dali vas muž stimulira za vrijeme predigre ili samog odnosa?» zatim je kažiprst druge ruke prislonio na klit i počelo ga lagano trljati kao da pokazuje kako to treba raditi. Sandra je morala suzdržavti uzdah.

Uspjela je promrmljati, «Moj muž, uh, da ahh, kada ga tražim, onda da…» Naglo je izvukao ruku, okrenuo se na svom stolcu i počeo nešto tražiti po ormariću. Iznenadila se koliko se sada dolje osjeća prazno. «Pregled je gotov», pomislila je. «Samo tako?»

Opet se okrenuo prema njoj. U ruci je držao nekakvu tubu iz koje je istiskivao kremu na prst. «Tako sam mokra, što će mu to?», nije joj bilo jasno.

Maknite noge iz držača i dignite ih visoko u zrak», doktor joj je naredio. Automatski ga je poslušala. Osjetila je kako joj širi guzove i govori, «Moramo vas i rektalno pregledati.»

«Oh bože», užasnulo ju je. Nikad nije imala analni seks, niti joj je itko pregledavao šupak. Očekivala je da će boliti pa se zgrčila očekujući neugodu. Zato ju je iznenadilo kada je osjetila da se njegov prst kreće u malim krugovima na samom ulazu u šupak – ugodno škakljanje. Bilo joj je drago što je išao polako, jer šupak joj se stigao opustiti kada je na kraju ušao u njega.

Jednom kada je bio skroz unutra, počeo je okretati prst istražujući šupljinu. Malo bi ga izvukao, lagano kružio po otvoru pa opet vratio unutra. Prilično bizarno, tijelo joj se otvaralo na način na koji nije smjelo, a ipak je uživala. Čak se pitala hoće li svršiti.

Odjednom su se vrata otvorila i ušla je sestra. Osjećala se kao dijete ulovljeno u nekoj zločestoči, mada nije mogla objasniti što to u ovoj situaciji nije smjela raditi. Medicinka je zatvorila vrata i pogledala Sandru. Osjećala se čak izloženije no prije. «Izgledate malo nervozno, dušice», sestrica joj se široko nasmiješila.

«Dosta ženica je napeto na pregledu, ali bez brige. U dobrim ste rukama.» Mirnoća glasa i sam taj komentar činio joj se nadrealnim u položaju u kome se nalazila. S druge strane, podsjetila je samu sebe, ona nema pojma što se događa. Razmislila je na trenutak, «Što se kvragu događa?»
I dalje se toplo smiješeći sestrica je potapšala Sandrinu ruku kako bi je smirila. «Evo ga», rekla je, «Sigurno vas vrat boli na ovom stolu, dajte da vam stavim jastučić.»

Otvorila je ladicu na komodi koja se nalazila iza stola za preglede tako da je Sandra nanjušila njen mošusni parfem a grudi su joj bile na njenom licu. Zapazila je koliko su velike. Iz tog kuta jasno je vidjela u ženinu bluzu. Nikada prije nije osjetila ništa slično, snažno je željela zabiti lice u njen dekolte. No ova se uspravila i stavila jastučić iza Sandrine glave.

Ležala je gola, na tom užasnom stolu, s nogama dignutim visoko u zraku, žestoko napaljene pičke, dignutih bradavica, s doktorovim prstom u čmaru i sestrom koja joj je uz blaženi osmijeh držala ruku. «To je to», pomislila je. Znala je da će doktor sada napokon izvaditi kurac iz hlaća. Biti će velik i tvrd; predosjećala je. Reći će joj da stavi noge na držače i onda će joj ga zakucati u vruću pizdu. A sestra će raskopačti bluzu i opet zaljepiti, ali sad gole, sise na njeno lice. I Sandra će svršiti kao nikad u životu.

Osjetila je kako je liječnikov prst iskočio iz njenog čmara i zvuk skidanaj rukavica. «Čini se da je sve u redu», izjavio je. Nemojte više raditi tolike pauze između pregleda.» Na brzinu je nešto nažvrljao na papir i rekao, «Dajte ovo gospođi na izlazu. Želim vam ugodan dan.» S tim riječima izašao je iz ordinacije a da ju ni jednom nije pogledao.

Zbunjeno je pogledala sestru koja je i dalje imala onaj isti osmijeh, «Gotovo! Nije bilo tako strašno, zar ne?» Zatim joj je dodala odjeću i rekla, «Vidimo se na slijedećem pregledu, gospođo.» Kada je pacijentica već bila na izlazu sestra je dodala, «U slučaju da ste znatiželjni, ne, ne možete vidjeti doktora na rutinskom pregledu za manje od 6 mjeseci – nema iznimki. To nas često pitaju.»

Namignula joj je, a Sandra je izašla na vrući popodnevni asfalt metropole.