Valentinovo

Kako sam za Valentinovo ostala sama, jer je Lido na par dana otputovao iz grada, navodno poslovno, sjetila sam se svoje frendice Mirne, koja je sama bila već dulje vrijeme, te ju odlučila pozvati da provede veče kod mene, namjeravajući nas obje razveseliti jednim malim poklončićem. U stvari, pokazalo se da i nije bio tako mali. Naime, već neko vrijeme planiram si priuštiti jedan vrući striptiz, upravo onakav kakav nude zgodni mladići po raznoraznim oglasima, pa mi se Valentinovo učinilo kao idealna prilika za ostvarenje te maštarije.
I tako, nakon dvadesetak pročitanih, pozornost mi je privukla jedna vrlo štura, ali konkretna objava: Drage moje dame, ako ste dovoljno zrele i pohotne, javite se vrlo zgodnom mladiću (23); ni dan danas nisam sigurna je li se taj broj odnosio na godine ili centimetre, koji će vas uz simboličnu naknadu, u diskreciji vašeg doma, izazivati erotskim plesom, a nisu isključeni ni drugi oblici zabave.

Cijena je bila prava sitnica, a i glas, koji mi se javio na telefon, bio je vrlo ugodan, tako da sam ga odmah angažirala, naručivši ga za deset sati uveče. Naravno, Mirni nisam htjela ništa reći, jer sam ju željela iznenaditi, a i bojala sam se mogućnosti da joj se ideja ne svidi, pa da izmisli nekakav izgovor kako bi ostala doma. Ovako, jadnica je cijelo vrijeme mislila da ćemo pijuckati kavice, ogovarati nekoga i gledati tv-serije, kojih je te večeri bilo na pretek. Istina, to smo i činile, ali samo u početku, do deset sati. A onda iznenađenje!?

– Jesi li zvala još koju frendicu? – upitala je Mirna, kad je čula zvono.
– Koliko se sjećam, ne! – odgovorila sam, hineći da sam iznenađena kao i ona. – Nemam pojma tko bi to mogao biti!
Zatim sam krenula otvoriti. A na vratima, sam Apolon!? Božanstveno lijep, gorostasno visok, manekenski vitak, jednom rječju savršen!
– Dobra veče! Nadam se da sam na pravoj adresi? – pozdravio je i upitao, glasom radi kojeg sam ga i angažirala.
– Naravno, samo izvoli! – potvrdila sam i propustila ga unutra.
Dok je u hodniku skidao jaknu, iskoristila sam priliku i pojasnila mu plan koji mi se u međuvremenu iskristalizirao u glavi. Trebao je, naime, šutke ući u sobu, pustiti si glazbu i započeti predstavu, ne obazirući se previše na Mirnu. Ja bih sve to u početku lijepo promatrala, jer sam silno željela vidjeti izraz Mirninog lica kad shvati o čemu se radi, te im se nešto kasnije, razumije se, i sama pridružila.

Momak, a rekao mi je da se zove Robert, blagonaklono je prihvatio moju ideju, iskazujući pri tome zavidni nivo profesionalizma. Zatim je pričekao da ugasim svjetlo u hodniku, kako bih mogla neopaženo virkati, pa ušao i ostavio vrata malo odškrinuta. Malo je reći da je Mirna bila šokirana, a njeno lice kao da je govorilo.

– Otkud sad ovaj? I tko je on uopće? Možda neki novi Laurin ljubavnik? Ili susjed? Zašto tako odvratno šuti? Uh, kako je samo visok i zgodan! Sestra bi ga vrlo rado potrošila! Daj bože da joj je susjed! Ali kamo to ide? Što to radi? Pušta glazbu?
A onda se, na prve taktove, osmjelila, pa se predstavila i upitala:
– Ja sam Mirna, a ti?
– Robert! – odvratio je striper hladnokrvno, pa si počeo raskopčavati košulju, lagano se ljuljajući u ritmu nasred sobe.
– A što ti, uopće, radiš ovdje? – nije bila zadovoljna odgovorom.
– Pa, svlačim se – nije se dao zbuniti, sve brže njišući bokovima.
– Kako to, svlačiš se? A gdje je Laura? – nastavila je Mirna, sve nemirnije se gnijezdeći na kauču.
– Koja Laura? – uzvratio je Robert.
– Pa, gazdarica, ona koja ti je, pretpostavljam, otvorila vrata – pojasnila je Mirna. – Još ćeš mi reći da ju ne poznaš, a svlačiš se u njenom stanu.

Vidjevši da je striper nakratko ostao bez teksta, shvatila sam da je vrijeme da se i ja uključim, pa sam odgurnula vrata i obratila se znatiželjnoj frendici:
– Daj Mirna, što si napala čovjeka? Pusti ga da radi svoj posao! Baš mu dobro ide!
Mirna je tada konačno povezala konce.
– Hoćeš reći da je striper?
Nisam ništa rekla, nego sam samo potvrdno klimnula glavom, našto je ona razdragano uskliknula:
– E, stvarno si kučka! Ja gledam, frajer ulazi, ni da bi pozdravio, pušta glazbu, svlači košulju… jebote, pravi neugodnjak!
– Daj, šuti i uživaj! – grubo sam ju prekinula, pa sjela do nje i pomilovala ju rukom po ramenu. – To nam je poklon za Valentinovo. Zar nije sladak?
– Ma, predivan je! – pohvalila ga je, pa me šaptom upitala. – A hoće li samo plesati ili…?
– Ne znam… – pravila sam se nevješta. – …vidjet ćemo!

A Robert se, u međuvremenu, stao šepuriti po sobi, napinjući nabildanim prsima tanku potkošulju u kojoj je ostao. Zatim je otkopčao remen na hlačama, pa ih pustio da skliznu do poda. Kad je iskoračio iz njih, odbacio ih je nogom na drugi kraj sobe, pa se okrenuo i pokazao nam kako izgleda savršena muška stražnjica. Tanke crne tangice, koje imao na sebi, samo su dodatno pojačale dojam, diskretno se usjecajući među čvrste, mišićave guzove. Mirna je bila očarana.

– Uh, kakva guza! Smijem li ga dirati?
– Ne znam, probaj! – potaknula sam ju, potpuno razumijevajući njenu napaljenost, jer, kako sam već spomenula, dugo nije bila s muškarcem, a s ovakvim možda i nikad.
Stoga me i ne čudi što je hitro poskočila, pa ponizno kleknula pred njega, glasno uzdišući i hvaleći njegov cjelokupni izgled.
– Jaooo, mišićavko! Prava si muškarčina! Mužjak i po! Mhmmmm!!!

Robert se nije uzrujavao radi njenih riječi, samo je i dalje izazovno plesao i provocirao ju pokretima tijela. Mirna više nije mogla izdržati, pa ga je počela milovati rukama po bedrima i guzi, a, kad je shvatila da mu to nimalo ne smeta, stala mu je i zavirivati u gaćice, naravno s prednje strane. Moram priznati da sam se i sama jako napalila, gledajući ih tako zanesene: njega u plesu, a nju u divljenju njegovom prekrasnom tijelu. U skladu s tim, zavukla sam si ruku pod kućni ogrtač, ispod kojeg, usput rečeno, nisam imala ništa, pa se počela samozadovoljavati.U međuvremenu, Mirna je povukla Robertove gaćice prema dolje, prstima prihvatila njegov poluukrućeni ud, pa upitala:
– Ne smeta ti ako se malo poigram s njim?
– Samo izvoli! – odvratio je Robert susretljivo, pa se okrenuo k meni i dodao. – Ovo se dodatno plaća!

– Ne brini za lovu, dušo… – umirila sam ga, ne vadeći prste iz moje male. – …nego se potrudi da dobiješ dobru napojnicu.
Na te moje riječi, samo se zadovoljno osmjehnuo, pa nježno pomilovao Mirninu kosu. A ona, nakon što mu je laganim drkanjem uzdigla kurac do kraja, pohotno je spustila usne na njegov rumeni glavić i uzela ga u usta. Zatim ga je par puta pustila da joj uđe duboko u grlo, gutajući ga gotovo cijelog, pa ga ispustila van i stala ga ovlaš lizuckati od vrha prema dolje. Kad je došla jezikom do njegovih dlakavih, obješenih jaja, jedno po jedno je nježno posisala, pa se, opet lizuckajući ga, počela vraćati ka krupnom klobučastom glaviću. Ta njihova igra me toliko uzbudila da ih, jednostavno, više nisam mogla mirno gledati, tako da sam ustala, svukla ogrtač, jedini odjevni predmet na meni, prišla im, pa gurnula prste, vlažne od sokova iz moje mačkice, pod Robertov nos. Kad ih je omirisao, samo je tiho izustio:
– Mmm, divno!

Mirna se malo iznenadila kad je vidjela da sam potpuno gola, ali brzo se pribrala, tako da se i sama ubrzo počela razodijevati. Ja sam to vrijeme iskoristila da se malo upoznam Robertovim velikim kolcem, navlačeći ga naizmjence jednom, pa drugom rukom, od čega je postao još veći i tvrđi. Usput sam ga nježno poljubila u vrat i šapnula mu na uho:
– Ševi me Robi! Ne mogu više čekati!

Nije mu trebalo ponavljati. Uhvatio me rukama oko struka, snažno me privukao k sebi i podigao. Instinktivno sam se prilijepila uz njega, obgrlivši ga rukama i nogama poput kakve hobotnice, pa se protrljala dojkama o njegova mišićava prsa. Tada sam pod svojim mokrim usminama osjetila vrh njegovog nabreklog kurca, pa sam se vješto nasadila na njega, prethodno sačekavši da ga Robert pridrži slobodnom rukom, kako bi mi manevar uspio. Kad sam ga primila, gotovo u cjelosti, snažne ruke su me ščepale za guzu, odigle me uvis, pa me pustile da se nabijem skroz do debelog korijena. Oh, kako me samo ispunio!? Kad god se toga sjetim, ugodni trnci prođu mi čitavim tijelom, a bradavice se ukrute kao da je u zraku minus 20. Stvarno je bio velik: dug i debeo poput ogromnog krastavca… i ništa manje tvrd. Parao me divljački, nemilosrdno rastežući i napinjajući moje usmine do maksimuma, tako da jednostavno nisam mogla šutjeti:

– Aah! Aah! Tooo! Daj mi ga! Uuuh! Uuuh! Rasturi me! Taakoo, bejbi! Ooooh!!!
Ohrabren mojim vapajima, Robert je još bezobzirnije ubrzao i pojačao prodore. To mi je bilo previše. Svršila sam puno prije nego li sam očekivala, grčevito ga stežući udovima kao da će mi nekamo pobjeći. Nisam se pošteno ni pribrala, a Mirna je nestrpljivo upitala:
– A kad ću ja doći na red?

Pogledala sam ju, onako golu i jebozovnu, pa ju utješila:
– Ne boj se, dušo! Od ovolike kurčine, ostat će nešto i za tebe!
Zatim sam joj prepustila našeg nadarenog stripera, tog obdarenog pastuha u čije je sedlo tako nestrpljivo željela zasjesti, pa se zadovoljno izvalila na krevet, kako bih malo predahnula prije svoje nove role.

Naravno, dobila sam ju… isto kao i Mirna još jednom poslije mene. Na kraju smo svi bili više nego zadovoljni: nas dvije njegovom vrhunskom uslugom, a on plaćom i napojnicom, koja, vjerujte mi, nije bila mala… U stvari, bolje je reći bila je sasvim primjerena veličini njegovog alata, proporcionalno vještini služenja njime.