Vatrena Informatičarka
Usred surfanja kurzor-strelica koja je dotad mahnito skakutala od jedne do druge slike, naglo se ukipila na mjestu. Sve nervoznije kretnje mišem po podlošku nisu davale rezultata, kao ni resetiranje računala, niti provjera svih meni poznatih postavki unutar sustava. Sljedećeg jutra posudio sam od kolege na poslu mali oglasnik u potrazi za stručnjakom većeg kalibra no što sam ja. Zaokružio sam nekoliko oglasa i započeo s telefoniranjem. Na prva dva odabrana broja nitko se nije javljao, dok se na trećem, na moje iznenađenje, javio prilično ugodan ženski glas. Na njeno pitanje “Čime vam mogu pomoći?” odgovorio sam “Jučer uvečer blokirao mi se miš. Sve sam pokušao da ga pokrenem, ali ne mogu naći rješenje. Do sada nikada nije pokazivao ni najmanje probleme u radu.” Informatičarka senzualna glasa s druge strane žice bez problema je pristala doći istog popodneva kod mene, najavivši sigurno otklanjanje kvara.
Nakon povratka s posla i ručka nestrpljivo sam očekivao zvuk zvona na vratima, pitajući se odgovara li stručnjakinjin izgled glasu. Točno prema dogovoru zvono se oglasilo, te sam pohitao do ulaznih vrata. Ostao sam nemalo iznenađen, ali sam se uspio sabrati. Pred vratima je stajala plavokosa, iznimno zgodna djevojka, u pripijenoj majici i mini suknji. Kada bi netko od mene tražio da pronađem minus na njenoj pojavi možda bih jedino mogao istaknuti malo prenapadan make up. Dala mi je ruku, gledajući me ravno u oči i ne sustežući se ušla u hodnik. Oborio sam nesvjesno pogled misleći “Kakvih sve danas nema informatičara”. 
“Gdje ćemo?” upitala je, te pošla u smjeru moje ruke. “Tvoj problem nije rijedak, ali, vjeruj mi, podigla bi ja i najgori slučaj od miša iz mrtvih” kazala je naglo me zgrabivši rukom za jaja. Kao da me netko polio hladnom vodom. Vjerojatno sam izgledao prilično glupo dok sam grozničavo odabirao svoj sljedeći potez. Glas mi je zastao u grlu, a ona mi je umanjila izbor povlačeći moje hlače do koljena. “Zar sam ja uistinu takva faca? Ne mogu vjerovati. Samo me je pogledala i vidi gdje smo sada,” zapanjeno sam razmišljao, dok mi je krv udarala u obje glave intenzivno.
“Pa neka, ako baš hoće, nemam ništa protiv” kazao sam sebi i u stilu svog novog imidža fatalnog mužjaka nonštalno se zavalio na krevet. Najprije lagano jagodicama prstiju, a potom jezikom mazila je moj glavić koji je vidno bubrio. Rutinirano je strpala moj penis u usta, uvlačeći ga, i uz snažni pritisak usnama izvlačeći naizmjenično. Za potpuni užitak jednom rukom lagano me drkala u samom korijenu kurca, a drugom nježno masirala jaja i kružić analnog otvora. Kroz sve jače osjećaje kovitlanja u mozgu mislio sam: “Bog te mili, koja kurvica. Možda nije normalna. Ma, ionako mi nitko neće vjerovati”. Odmakla je glavu od pulsirajuće, jako sluzave i strašno tvrde kare, obrisala nadlanicom usne i kazala:
“Je li bolje sada, jesam li prava majstorica?”
Grgljao sam nešto nerazumljivo te bih se u tim trenucima bio složio sa svime što bi rekla, samo da ne stane. Kao da je razumjela, opkoračila me, prstima odmakla gaćice između nogu u stranu i bez odlaganja namjestila se točno na vrh tamno crvenog glavića. Nije se opirala niti kad sam joj počeo stiskati bujne sise pod glatkim materijalom majice. Bio sam siguran da se tako nešto doživljava samo jednom u životu dok je izluđujuće sporo klizila niz moj kurac. Došavši do samog dna otpočela je s kratkim, ali energičnim kretnjama zdjelicom naprijed i natrag. Bilo mi je sve ljepše dok je ona izgledala nekako nezainteresirano. 
“Valjda je nimfomanka. Ma baš me briga, ovako me dobro nije jahala još ni jedna” mislio sam gledajući njeno lijepo i hladno lice. Elastička mačkica uvijala se kružno oko mog stupa trzajući ga u svim smjerovima. Tada sam izgubio kontrolu i stisnuvši zube zgrčio se spreman na bljuvanje sperme. Naglo je odskočila izvukavši moj napeti kurac iz sebe i rukom ga s par pokreta snažno potaknula na povraćanje. Ovoga puta svršavanje mi je trajalo valjda nekoliko puta duže no ikada do sada. Mokrog trbuha disao sam pomalo dolazeći svijesti.
“Eto bolje se valjda nije moglo napraviti”, kazao sam ležeći i dalje na leđima.”Bogami ne, a sada ono po što si stvarno došla.”
” Ma što je tebi, jesi normalan, ti si životinja, a ne čovjek. Što ti treba napraviti da bi bio zadovoljan”, nastavila je uz osmijeh.
“Pa, kurzor, kompjuter, valjda” kazao sam, a bivalo mi je sve manje jasno. Nisam ti ja za moderne stvari. Ja znam ovako, a ako ti treba još i više traži neku drugu, puni su ih oglasnici” rezolutno je zaključika na moje čuđenje, zatraživši sto maraka ili protuvrijednost u kunama.
Moje protivljenje prekinula je vrlo efikasno: “Ne daj, pa se vraćam za pola sata sa Senadom. Dat ćeš onda dvjesto i jest svoje zube.”
Tek sljedećeg tjedna, olakšan za sto maruna, u novom broju oglasnika pronašao sam objašnjenje. Na drugoj stranici crnio se uokvireni tekst “Ispričavamo se svim čitateljima zbog pogreške u obradi prošlog broja uslijed koje su zamijenjeni telefonski brojevi u rubrikama Informatičke usluge i Poznanstva.”
