Nakon moga ulaska u malu i čistu mesaru posigurno sam znala, dok sam uzbudjeno stiskala isječak sa oglasom, da iz nje sigurno neću izaći ista kao što sam bila. Dočekao me je, onako visok i snažan, maljavih ruku i grudi, dok me je prodorno gledao svojim dubokim i tamnim pogledom ispod debelih sraslih obrva i gomile crne kovrdžave kose. Utisak je dopunjavao ogroman krvavi nož koji je držao u okrvavljenoj dlakavoj ruci, dok su se iza njega vidjele obješene govedje polutke i komadi mesa.
Ne samo da sam se osjetih slabom i nezaštićenom, već i potpuno golom pred tim pogledom koji je zavirivao i u moje najdublje misli. Pozva me unutra i ja nesigurno udjoh na svojim odrvenjelim nogama, iako sam znala da je dovoljno okrenuti se i izaći, kako bi tom mom užasu i konačno bio kraj. Medjutim, nešto u meni nije dalo toj jednostavnoj odluci da mi se spasonosno nametne i ja smjerno udjoh u malu prostoriju iza radnje, gdje on iz jednog ormana izvadi bijeli i čisti mantil i bez riječi ga pridrža kako bih ga obukla. Obamrla od neizvjesnosti, obukoh ponudjeni mantil, koji mi se ugodi kao za mene krojen, što njegovom pogledu dade neki nov i mek izraz.
Još jednom me zadovoljno odmjeri i bez oklijevanja uputi u posao za koji sam ionako bila dobro kvalifikovana. Iako me je posao odvraćao i smirivao, nastavih njegov prodorni pogled i dalje osjećati cijelim tijelom. Ne samo to stalno uzbudjenje već i toplota dana učiniše da se on pretvori u jedan neodredjeni ali stvaran nadražaj. Pri tome sam se stalno pitala; zašto sve to, kad je dovoljno izaći i otići… Zbog svega toga, nakon pauze za ručak odlučih da skinem uske pantalone, što me dodatno uzbudi i iz sjećanja nametnu jednu davnu izreku koja kaže: „Kome je sudjeno da bude jeban, njemu same gaće padaju!“, nakon čega, skoro nesvjesno, zajedno sa pantalonama skidoh i gaćice, te i konačno ispod onog lijepo skrojenog mantila ostadoh i stvarno gola.
Na kraju radnoga dana nesigurnim koracima podjoh da se preobučem, u onoj obamrlosti (podsvjesno) „zaboravljajući“ da za sobom zatvorim vrata, čak se pri tome i ne osvrćući da bi se konačno i sagnula, tako da onaj mantil otkri moje užarene butine sve do guzova, medju kojima su se moje usmine naprosto topile pod nepodnošljivom navalom osjećaja. Znala sam i bez osvrtanja da je njegov pogled već medju mojim butinama i osjećala ga cijelim tijelom. Uskoro u mojoj ionako suženoj svijesti odjeknu reski zvuk brave i okretanje ključa u njoj što se neodoljivo nametnu kao početak onog nezbježnog što je neumitno moralo uslijediti.
Užasnuh se kad na guzovima osjetih hladnu oštricu noža, kojim on hitro raspara šav mantila tako da oslobodjene polovine padoše niz moje slabine i otkriše njegovom pogledu skoro do mojih u strahu i očekivanju skupljenih ramena. Ukočih se, potpuno prepuštena sudbini, bez daha i zgrčena u zagrcnutom ocekivanju… Ostadoh bez daha kad njegove snažne ruke obuhvatiše moje kukove, istovremeno osjecajući kako njegov glavic oštrog oboda uzdrhtalo traži ulaz u moju utrobu. Pod neodoljivim naponom se izvih njemu ususret i onaj moćni glavic zdrhtalo prihvatih svojim usminama, kako bi što prije prodro u dubine koje su ga zagrcnuto i nestrpljivo očekivale. Nakon glavica, žilavo stablo njegovog kurca nastavi nezadrživo prodirati u mene, sve dok na guzovima ne osjetih njegov gipki trbuh. Iako me je ispunjavao u potpunosti, trzala sam se da ga uvučem što dublje, nanovo se izmičući i, ostajući bez daha, zagrcnuto mjerila njegovu dužinu, sve do vrha glavića, da bih ga, opet i nanovo, ushićeno uvlaćila u uzdrhtalu utrobu, zadivljena dužinom koja me je ispunjavala do srca, kako mi se činilo…
On se i konačno prepusti mojim pokretima, napeto očekujući onaj moj talas strasti u kome ću biti spremna da u sebe nezadrživo primim vrele mlazove koji će briznuti čim moja utroba da znak da je spremna. Uskoro se to i dogodi, te se oboje nadjosmo povezani zajedničkim, neizdrživo strasnim grčom, koji je trajao…, trajao…, ne prestajući da traje…
