Mladi kamerman i napaljena zena
Ralph…dječarac s kojim sam djelila djetinje trčkurac i igrarije po osunčanim šarenim poljima Burgundije. Jurio je svakom prilikom zamnom s očevom kamerom, da me snima pa sam ga iz zezanja prozvala kamerman. Malen, nestašan, sladak i vječito zaljubljen u mene on je sad odrastao, nefeminiziran i markantan modni kreator. Sjedi (nakon 6 godina neviđanja) pored mene za stolom terase londonskoga kafića, dok se isprepliću zvuk glasa Franka Sinatre i zvukovi zlatnog lišća rasplesanog jesenjim vjetrom. Ralph se razvio u vrlo zgodnog mladića s izmješanim crtama majke i oca. Plav pogled s iskrenim zjenicama preuzeo je od majke Francuskinje kao i maslačnu put. Duguljast nos s laganim povijenjem dodjeljen je od oca. Otac mu je bio Grk koji je radio u Parizu te tako upoznao Ralphovu majku. Na moju sadašnju sreću, tako je i nastao Ralph. Ralphova crna i sjajna kosa poput panterine dlake bila je malo razbarušena i ona se savršeno uklapala uz njegov stil kako slaže krpice na sebe i visinu njegova tijela. Bio je poprilično viši od mene. Glavu i vrat senzualno bih pružila kad bih mu na stoječki tražila pogled. Ono što mi se posebno svidjelo na njemu bile su čake i prsti dakako. Kad mu gledam u duge i lijepe prste, rekla bih da je pijanist. Kad mu pogledam lice, svakako bih pomislila da je slikar, a gradja tjela bi me opet zbunila i pomislila bih da je maneken. On je uostalom bio to sve. Dok je imao 7.g. počeo je kod svoje majke profesorice poduku sviranja klavira i u tome se usavršio kao akademski pijanist, no on svira samo sebi za dušu. Ne traži svojoj svirci publiku. Sjećam se da je u gimnaziji imao nekoliko izložbi svojih slikarskih djela i taj posao mu se predviđao, no brižno njegovan mamin dečko koji obećava je završio u svijetu kiča, šarenila, mode, ukusa i neukusa, manekenki i manekena i promiskuiteta.
„Desiree, ovaj posao sada mogao bih raditi do smrti ako modna industrija nastavi ovakvim tempom.“ – potpuno je ispunjeno govorio o svome poslu i svojoj modnoj kuci Rablo koju je nazvao prema imenu njemu omiljenog slikara Piccassa s tim da je na „Pablo“ kao prvo slovo dodjelio prvo slovo svoga imena. Njegova modna kuća osmišljavala je kreacije isključivo za žene. Unio je kao trend „strukirani“ boho-style. Hrpa pohvala modnih kritičara pršti njegovim egom. Ja mu se divim kao kreatoru. Pričajući mi o svemu tome dogodio mi se deja vu u njegovu pogledu. Opet me gledao zaljubljeno kao u onim danima s Burgundije. Sjaj dok je pričao o sebi gledajući u mene dosegao je blještavilo novogodišnjih prskalica. Ruke su mu bile suzdržane, što je bilo razumljivo. Nije znao ništa o mom ljubavnom životu, a i da me pitao ili da me pita ne bih mu dala konkretan odgovor, jer to se samo mene tiče. Komplimentiranje moga izgleda i pjevačkog uspjeha nadoknadilo je suzdržavanje njegovih prstiju od mojeg tijela.
-„Izgled ti je fantastičan. Uvijek si bila lijepa, ali danas kad te vidim…nisam ni slutio da ćeš biti takva…“ – s divotom u svojim iskrenim zjenicama me gledao. . .
-„Ralph, moj izgled je zaista fantastičan, ali zato što ima karakter.“ – nasmijao se uz potvrdno „naravno“, a ja sam pomislila u sebi „naravno da muškarac ne razlikuje izgled s karakterom i bez karakterom. Fantastičan je samo onaj izgled žene, na kojemu im se smjesta digne kurac i najvećom brzinom napune testisi.“ Razmišljajući tako u sebi da je svaki muškarac poseban i ima karakter, sve dok mu se ne digne kurac. Tad su svi isti. Tad i jedino tad. Svi dišu kao razjareni bikovi, sline požudno kao psi i mahnito guraju kurac kao da se utrkuju na Tour de Francé.
Ralph me uvijek poštivao i to je i sad bilo vidljivo. Ja ga pamtim kao veselog klinca najviše i nešto malo kao talentiranog i posebnoga gimnazijalca. I u gimnaziji je još nosio kameru, no u gimnaziji svoju, digitalnu i snimao me, moj kamerman, moj voajer. Moj drkadžija. Nisam ga nikad pitala, drka li na mene, jer pitanje nije bilo ni potrebno. Pravila sam se da ga ne vidim, dok me iz potaje snima. Sad ga vidim razvijenoga i potpuno svojeg. Ovaj put nema kameru. Ta slika njega mi se svidjela najviše od svih prijašnjih s kamerom. Kako su se praznile čaše napunjene vrućom lokoladom s čilijem, moje pažljivo slušanje njegovih uspjeha lagano je gubilo pozornost od nemirnih misli „kakav li je ljubavnik? Da li bih mogla spojiti svoje tijelo s njegovim, a da pritom bude do kraja strastveno? svidjam mu se…to je sigurno, ali ne djeluje mi samoinicijativno što se mene tiče…zašto? Je li to strah da ne uništi prijateljstvo od dječjeg vrtića, ako pukne za mnom…mora da je to.“ -nakon tih misli, prekrenula sam temu razgovora na samo naše zgode i nezgode, koje smo imali bez trećih lica pa smo se smijali smjehom koji je vedrio maglu. Račun bezalkoholnih pića prepustila sam njemu da plati. Imala sam već gotov plan za njega. Nakon što smo izašli iz kafica, ja sam ga izazivački potapšala po ramenu uz zapovjed: „ti loviš“ i trkom ispunjavala Hyde park . Trčao je za mnom i smijao se kao i prije bezazleno, jedino dublje. Kao pravi muškarac. U svemu dubok. Nadam se. Trčeći brzinom iskusne gazele pred neiskusnim lavom, sprovodila sam moj plan. Ako mu pokažem stvarnost, da sam brža od njega, povrijediti ću mu čast i ponos muškarca pred ženom. Ako usporim i pustim ga da me uhvati, kao što sam to radila namjerno u pubertetu, znati će da sam namjerno usporila. Ostalo je još samo jedno rješenje situacije, ono solomonsko. Kao slučajno, poskliznula sam se niz vlažno lišće i pala na guzicu. Čekala sam ga u zasjedi, praveći se da me boli. Tek tad uspio me stići, a ja mu rekoh dok se smijao i dizao uz pitanje jesam li dobro:
-“ Namjerno sam pala… Drugačije me ne bi ni ulovio. Kao što nisi nikad ni dok smo bili djeca. Uvijek sam te puštala da me uhvatiš, digneš.“- pogledao me odjednom zamisljeno prislonivsi me na svoje rame, a ja se udubih u tu svoju rečenicu. Pomislih:“kako li spontane izjave uvijek imaju više smisla od onih koje smišljamo dugo… Tako i sad ova moja ~ da nisam pala, ne bi me ulovio~… To je zbilja tako. Čovjek se najbolje pridobije kad pada, kad je očajan, a najteže dok hoda i dok se bori. Tako je i u ljubavi izmedju muškarca i žene… Muškarcu je lakše uloviti očajnu i o njemu ovisnu ženu, nego sretnu i samostalnu.“- nadalje, Ralph i ja pružili smo korak uživajući u i veselom i tmurnom parku. Odjednom me uhvatio za ruku i počeo skakutati pa sam ga i ja pratila. Pjevušili smo neku francusku poskočicu i ljudi bi nas u prolazu simpatično pogledali. Osjećala sam se rasterećeno i potpuno spontano, a njegov stisak ruke me obuzeo nekom čudnom strašću. Osjetih ju na bradavicama grudi i u mojoj nabubrenoj i vlažnoj femme fatale. Njegovo disanje je postalo malo jače i zagrlio me oko struka kad smo se već nalazili na nogostupu. Poljubila sam ga brzo i suho u usne da osjetim što osjeća. Osjećaj koji sam osjetila bio je da mi želi dati i svoj jezik, a možda i… Ma sigurno. Zaustavio nam je korake kraj jednog od crvenih simbola grada Londona. Kraj telefonske govornice.
-„Moram obaviti jedan poziv.“-ušao je u govornicu, a mene je smjeh spopao. Pomislila sam da moraju obaviti razgovor njegovi dugi prsti i kurac, no Ralph je konačno shvatio da ženi ne treba kamerman, voajer i drkadžija, već muškarac. Sad je on meni spremio zasjedu, koju sam od njega čekala još od prve menstrruacije.. Njegovi prsti su uhvatili kragnu moje šarene košulje i povukli me u tu usku poput moje fatalne kurac i crvene poput mojih bujnih usana prostoriju. Zalupih vratima i bez ikakvih riječi počela sam mu praviti poljupce na donjoj i gornjoj usni. Jezik mi je gurnuo u usnu šupljinu i rukama mazio snažno oba brda guzice. Ubrzo je nestrpljivo gurnuo ruke u moje hlače da osjeti nježnost i čvrstoću guzice, a ja sam zahvaljujuci tamno ljubičastim tangama odmah kožom o kožu osjetila njegove prste kako me štipkaju. Nakon toga moju dugu kosu povukao je prema nazad i tako me naslonio na govornicu i ljubio vrat te grickao dio grudi u grudnjaku te ih pokušavao izvući snažnim nabijanjem jezika pod grudnjak. Pomogla sam mu tako što sam ga gurnula na drugu stranu govornice i počela se skidati. Bio je dovoljno nestrpljiv za moj ukus. Baš onako kako ja volim pa se počeo i on skidati. Nakon najkraćeg mogućeg vremena, ostali smo potpuno nagi u telefonskoj kabini Hyde parka.. Lizala sam ga od vrata preko trbuha pa sve do poludignutog kurac. Bio je u toj fazi već pretpostavljam preko 15cm. Glavić boje mog najnaj cvjeća azaleja, ali u svjetlijoj nijansi, a puna jaja umjetnički lijepa. Kad sam vratila svoj jezik na njegova prsa, on mi je gurnuo svoje prste i počeo svirati skale i harmonije po mom klitorisu. Znala sam da odlično svira Bachove skladbe na klaviru, no nisam znala da prstima dobro prati moju strast na nabubrenoj klitorini. Sad znam.
Primio me za guzove, a ja sam naciljala rukom njegov azalejski kurac u izvor strasti. Sad će mu još narasti. Tako je i bilo. Lagani uzdisaji pa sve teži i teži stavili su moje ruke oko njegova vrata i noge oko pasa. Jahala sam ga kao konja. kurac mi je najbolje sedlo. Mrdali smo bokovima. On je prodirao duboko i svakim njegovim prodorom, osjećala sam da mu raste milimetar po milimetar, ali taj milimetar bio je snažan poput centimetra. Dodirivala sam mu desnu usnu resicu jezikom da mu odzvanja moja fatalnost u bubnjicu. Ponavljao mi je da sam fantastična s pratnjom mnoštva glasnih uzdaha. Smireni engleski mentalitet nam je pogodovao i šetači su zaobilazili tu govornicu i tako pokazali svoju veliku pristupačnost. Njegov kurac takodjer je bio sve pristupačniji, digao se do kraja, a ipak vidjela su mu se samo jaja. Morala sam mu dati veću slobodu pokreta, tako da sam izvila svoje tijelo do kraja. Sišla sam s njega, okrenula mu leđa – naguzila mu se, spustila sam glavu na i dlanove na pod, a stopala držala i na podu i na staklu govornice.Vijorila sam guzom i rasplenanim nogama. Gledao je u moje tijelo potpuno opijen. Djelovao je kao da nije pio šalicu vruće čokolade, već bocu najjačeg škotskog viskija. Pogled na moje čvrste i savršeno zaobljene guzne polutke u skakutavom pokretu imale su snagu vjetra, jer su njegove oči kovitlale poput vjetrenjače. Opkoračio me i stavio je cijelu dužinu svog ponosa u fatalnu toplinu moje ženstvenosti. Curila je na sve strane po njemu, dok je prodirao. Moja Venera je spretno plesala na vibracijama njegovog Marsa. kurac me neprestano dok sam se penjala dlanovima po stijenkama kabine naviše.Ispravila sam se i okrenula mu glavu, gledali smo se licem u lice i jebali. Dok je gledao moje polurazdvojene nabujale usne, jezikom je plesao u zraku. Guzicu je sve jače udarao, bokove štipao i ja sam se uvijala oko svoje dužine da bi ga ljubila usnama i jezikom u njegove usne i jezik. Dugo sam ga ljubila dok nije predorgazmički znoj potpuno zasjajio moje tijelo kapljicama zadovoljene ženstvenosti.
Svršavala sam na njegovom pupoljku i drugom mozgu. Sve snažnije sam ga seksala, a on rado uzvraćao najsnažnije. Vrištali su mi nokti po njemu, a glas je grebao zamagljena stakla. Svršavala sam na svom nekad dječarcu, slikaru, pijanistu, bezveznom drkadžiji kamermanu, a sad na muškarcu Ralphu. Uzbudjenje svršavanja me nosilo. Osjetih da i njega nosi. Jaja sam mu gladila prstima, a to mu je dotuklo jaja. „Aaa-aaa-aaa!“-derao se kao da ga boli, a zapravo je samo trebao svršiti. Odavno sam se uvjerila da su tu svi muškarci isti. Svi svrsavaju isto. Deru se isprekidano kao da ih netko lovi, a to su samo žensko tijelo i orgazam. Tad su bespomoćni. Kucnuo je zadnji čas, plodni mi je dan i sišla sam s njegovoga kurac opijena sveobuhvatnom toplinom orgazma te odlučno gurnula šupak na njegov stršeći kurac. Zadnje trzajeve on je nesvjesno i neobuzdano udarao u moj šupak koji je mirisao na moju ženstvenost. Kao utopljenik hvatao se za moje čvrste grudi, kapima svoga znoja je optočio na moja ledja poput dijamanata Tiffany te me tako još više zasjajio. Lizao mi je gornji dio leđa i vrat. Sad smo nezadrživo mlatarali jedno u drugo. Jaja mu osjetih na svojim klapnicama kurac, koja je curila od sreće. Najjači stisak grudi mi je dao svršavajući i svršio je tamo gdje sam i namjestila, u šupak… A vi žene pokušajte se žaliti da su muškarci manipulatori. . . Pravila igre postavljam ja, a tko ih ne želi prihvatiti, nije za mene… Nakon ovoga svršavanja, samo smo se jako zagrlili i bez riječi plakali od sreće… Obukli smo jedno drugo. Pogledi su jedino pričali. Nismo ništa mogli reći. Sve je to bio najugodniji šok…Govornicu smo napustili ostavivši u njoj samo miris istinske žene i istinskog muškarca.
-„Desiree, nikad ne bih rekao da će mi se najveća želja mog života ispuniti. Uvijek si mi djelovala nezainteresirano i nepristupačno“- gledao me iskreno mazeći mi lice.
-„Eh Ralph, razmisli o sebi. Naravno da i neće nikad sve dok juriš kamerom zamnom kao dijete, umjesto kurac kao muškarac.“- rekoh mu i namignuh.
-„Sad mi dođe da se ubijem za propušteno, koja samja budala bio.“ Pukao je i poljubio me uz osmjeh. Smijao se sam sebi i urlao od muke istovremeno. Nakon tog veličanstvenog orgazma pao je dogovor iz naših usana da večeramo u 21h na brodu na vodenom tepihu rijeke Themse…
Obećao je doći bez kamere. Jedva čekam da provjerim.
1 thoughts on “Mladi kamerman i napaljena zena”